Da li se ikada zapitas koji je prvi momenat koji si zapamtio?Koja slika,koji zvuk,koji miris...Neko je nekad rekao da je covek kao prazan list papira koji se u toku odrastanja ispisuje pomocu cula.
Covek se uci dok je ziv,tako da u skladu sa temom mogu da kazem da je zivot kroz ceo njegov tok neprocenljiv ako se iskoristi na pravi nacin.Godine prolaze raznobojnim koracima i tu boju biramo sami.Neka budu pomilovani oni koji su neshvaceni i oni koji se jos nisu snasli.Sve ono sto ucimo i saznajemo daje nam potrebno iskustvo da zivot prozivimo lakse i lepse.Period ranog detinjstva,period predskolskog uzrasta je mozda cak i najlepsi.Tada ti je sve sto vidis i uradis novo i tada po prvi put stvaras dodir sa svetom oko sebe.Upoznajes prve prijatelje,koji su mozda i najiskreniji.Vecina te veze gaje ceo zivot jer vremenom te veze postanu neraskidive.Posle tog nevinog perioda dolazi onaj u kome se na neki nacin gleda kako ces proci kroz zivot.To je period osnovne skole u kome vec malo ozbiljnije gledas na svet oko sebe.Tada se po prvi put vidi kakav si prema knjizi i biras drustvo koje ti najvise odgovara.Za to vreme formiras svoju zainteresovanost prema stvarima koje te u podsvesti interesuju.Na red dolazi i srednja skola koja,ako si zeleo da je upises,tvoje afinitete prema stvarima koje volis izbacuje u prvi plan.U tom delu zivota dobijas jos nekolicinu prijatelja i bas oni cine taj period zanimljivim.Vreme koje provedes sa njima dopusta ti da upoznas ljude koje nisu samo iz kraja u kome zivis vec i iz drugih delova grada.Zajedno sa tim pruza ti se mogucnos da malo bolje istrazis neke delove istog u kojima jos nisi bio.Za sve one koji su na razne nacine zavrsili u srednjioj skoli u kojoj se nisu pronasli,drugu sansu predstavlja fakultet.Taj korak je jedan od najtezih.Pomocu njega treba da nadjes posao koji volis jer ces u suprotnom ceo zivot raditi posao koji ti nije po volji i koji ti ne lezi bas kako bi ti zeleo.Sve usputne stanice koje cine ljubavne veze,putovanja,bavljenje sportom guraju zivot iz osecaja monotonosti i daju mu razlicit smek.
Zivot je u sustini mac sa dve ostrice.Krivca za sve ono lepo i ruzno sto nam se u njemu desi treba traziti samo u samom sebi jer ga mi svojim karakterom i sposobnoscu cinimo takvim kakav jeste.
SrĐaN aRaMbAšIć
28. 4. 2008.
Lepe su godine u kojima otkrivamo svet oko sebe
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар