Svi smo upućeni u večitu bitku kada je pitanje o tome da li je bolje biti jedinac ili imati brata ili sestru. Jedni govore da je bolje biti sam, a ovi što su sami da je bolje imati nekoga.
Pamtim kao juce da se desilo. Bila sam osmi razred. Skola mi je pocinjala ujutru u osam. Budim se i vidim na satu petnaest do osam. Čas počinje za petnaest minuta a ja sam trebala da krenem pre trideset. Ne stižem ni da se umijem i pogledam na ogledalo, a kamoli još i da jedem. Samo se oblačim i uzimam torbu koju sam nekim čudom spremila veče pre. Izlazim iz kuće i krećem ka školi. Trčim jedva videći gde idem, ali ipak uspevam da primetim par začudjenih pogleda na ulici. Ipak, to nije nešto o čemu imam vremena da razmišljam. Utrčavam u školu i na putu do učionice pokušavam da smislim izgovor zašto kasnim. U momentu kada uletim u učionicu spremna da izgovorim „izvinite što kasnim“ glasan smeh prolomio se razredom. Sva zbunjena ukopala sam se u mestu. A onda je drugarica prišla i dodala mi ogledalo. Videla sam guste crne brkove nacrtane markerom na mom licu! Od muke sam, razume se, i ja počela da se smejem. Ja spavam kao top i to niko ne zna bolje od moje sestre.
Sada vi sami procenite da li je bolje biti jedinac ili ne. Jedino što ja mogu da kažem je da niko ne može da ti upropasti dan kao rodjena sestra!
LeA aBiNuN
28. 4. 2008.
JEDINAC ILI NE PITANJE JE SAD!
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар